Voleo sam je više od svega. Moje reči, bile su njene misli, ali
samo kada bi nam se talasne dužine izjednačile. U tim trenucima me je jasno
čula u svojoj glavi. Želeo sam da to bude i kada je sretna. Brisao bih joj suze,
ostavljajući je da veruje da sam vetar. U hladnim noćima obgrlio bih joj ramena
da je zaštitim od zime. Posmatrao bih je dok spava, diveći se spokojstvu koje
je zračila. Nisam je krivio što nije mogla da me vidi. Moj zadatak i nije bio
da joj budem „Gospodin Savršeni“, nego da je čuvam.
Toliko puta sam maštao o tome da poželi da me vidi, da me
dodirne, izgovori moje ime, i znao sam da će znati kako se zovem, iako joj
nikada nisam rekao. Svi oni znaju. To je jedna od stvari koje zaborave kada se
rode, ali je se sete kada umiru. A ja sam znao u sekundu tačno kada će da umre,
i taj trenutak se približavao.
Mi anđeli retko smo doživljavali dvoboj emocija, pratili smo
naredbe bez postavljanja pitanja, i bilo nam je zabranjeno da se mešamo ukoliko
se to ne traži. Smrt nam je bila dobar dan i laku noć. Ljudski vek nije bio
beskonačan kao naš.
Prelazila je pešački kada se iz krivine pojavio auto krećući
se velikom brzinom. Vozač je bio pijan, ništa mu nije značio udarac na haubi,
prosipanje sadržaja torbice na asfalt i zvuk lomljenja kostiju koji nije mogao
da čuje od glasne muzike. Ležala je nepomično nekoliko trenutaka. Zatim je
okrenula glavu prema meni. Oči joj zasjaše. Videla me je.
„Gabrijel?“ izgovorila je šapatom.
Nisam joj odgovorio. Na mome licu je zračilo sve što sam
osećao prema njoj. Istinska, bezuslovna ljubav. Video sam kako joj usne
podrhtavaju, i osećao kako joj se hladnoća zavlači pod kožu, polako gaseći
život. Približio sam joj usne, i ona ih je bez razmišljanja prihvatila. Bio sam
svestan da mogu biti prognan zbog stvari koje sam nameravao da uradim, ali ipak
sam zaustavio vreme. Samo deset sekundi. Svaka sekunda je pripadala nama.
Trajala je kao mala večnost, i zauvek ostavila svoj ukus na mojim usnama. Pored
slatkoće poljupca, podarila mi je i gorčinu poslednjeg daha...
diveći se spokojstvu koje je zračila.
ОдговориИзбришиmalo mi zvuci cudno sto nije :
diveći se spokojstvu kojim je zračila.
Prelazila je pešački kada se iz krivine pojavio auto krećući se brzinom od 80 kmh.
ne znam nekako mi recenica para celu sliku texta ..razumem zasto recenica treba da bude tu i to je sve ok samo mislim da je napr: "Prelazila je pešački kada se iz krivine pojavio auto."
dovoljno da nema potrebe da se dodaje "krećući se brzinom od 80 kmh." taj deo nekako para usi i po meni je nekako suvisan ..
osim toga dopada mi se ideja i koncepcija price interesantno je i privlaci paznju :) :)
Time sam samo naglasila da je opasnost veća. Jer, da se auto kretao sporije, ne bi je ubio.
ОдговориИзбришиZa ovo prvo ne znam xD. Pišem po osećaju, ne bih ti znala reći šta je pravilnije, ali raspitaću se :).
Tnx for commenting :)
znam samo ej nekako nezgrapno tih 80 nekako para usi .. mozes da stavis samo velikom brzinom bez bvroja bolej ce zvucati ..
ОдговориИзбришиeto, samo za tebe :P...
ОдговориИзбришиvidis da sad zvuci bolje :)
ОдговориИзбришиvidiš da ja saslušam tvoje sugestije, PA ISPRAVIM ako smatram da je na mestu :P... ne vadim se na stil xD
ОдговориИзбришиdrago mi je da sam saslusan :) jednom i ti mene da saslusas :)
ОдговориИзбриши